Популарни постови

четвртак, 20. октобар 2011.

BAJKA O KOSMETU


Zaljubite se tako u neku devojku, sam će ga Bog znati zašto baš u nju, ali ona je za Vas sveta, jedinstvana, vaša princeza. Volite je, obožavate, uzdižete do nebeskih visina – ljubav je to! Sve bi ste s njom! Provodili bi sa njom dane i noći, ne bi ste se odvajali od nje, ne bi ste je pustili tako ludi od ljubavi.
I teče tako naša bajka… niže se dan za danom, divan i nasmejan… sve dok se jednog dana ne pojavi grozno nabildovan silikonski divljak koji nekoliko puta jači od Vas i koji na silu želi da Vam iz čistog ćeifa otme princezu zarad banalne zadovoljštine, da je pretvori u zlato, naftu, srebro, u čisto materjalnu vrednost jer ta Vaša princeza za njega i nije princeza, za njega je ljubav puta digitron.
Buni se nešto u Vama, ključa, od osećanja koje Vas obuzima, prvo pokušavate da se kontrolišete ali ubrzo gubite kontrolu nad sobom i više Vas ne zanima koliki je Vaš protivnik, sve jedno Vam je, ionako Vam je pao mrak na oči!
Sve se u tebi buni kad nešto što je tebi sveto neko želi da pogazi i ne pomišljajuci da je ti je sveto! Taman se jednom odbranite, kad ono opet svako malo, pojavi se neki takav kabadahija i opet, i opet… ne možete na miru da živite s Vašom princezom, ne možete da sagradite dom, a ni jedna druga za Vas ne može biti princeza!
A kako da je ne branite, ljubav je to!

уторак, 20. септембар 2011.

Na Vuka povika, a lisica meso vadi ili ko je najviše gadljiv na velikosrpsko pitanje

     Znam da se ovo baš i neće u klopiti u koncept mog bloga, ali moram da sad ovo ovde ispljunem ili ću istrčati na magistralni put Niš-Priština, pa na onom nadvožnjaku kod Merdara da vrištim dok se ne onesvestim. Ne mogu da izdrzim više, a da ne pitam o nečemu što mi poslednja dva meseca žešće štipa oči i vređa pamet, jer ne da je očigledno već je i sramno! Ne, nije gej parada, nisu malinari, ni svetska ekonomska kriza...

     Ne mogu, a da se ne pitam šta bi sa onim silnim Srbima koji su '99 napustili Kosovo i Metohiju, gde su, gde nestadose, skoro milionče njih, kad se pre u šumadince naturalizovaše?

      Studirala sam na Kosovu i Metohiji, provela tamo četri godine, obisla sam Kosovo i Metohiju uzduž i popreko, videla kako ljudi tamo žive, upoznala ih, zavolela.

      Moram u startu da objasnim dva pojma: KOSOVAC i KOSOVAR! Na prvu loptu nekako isto zvuči, ali nije. Pa kakva je rzlika? Evo kakva!

      KOSOVAC to je Srbin poreklom sa Kosova i Metohije, koji živi na tim prostorima, ima nacionalnu svest ko je, sta je, i želi tu da ostane na tim prostorima, da živi i brani svoju očevinu po cenu života. Njima kapa dole, o njima sve u superlativu!

     A KOSOVAR, šta je to? E pa to vam je nesto nalik ljudskom bicu što je poreklom sa istih tih prostora poteklo odkle i KOSOVAC ali je čim je prešlo preko kućnog praga, sa kuferčetom šiptarskih parica, najbrže moguće zaboravilo odakle je, prezire KOSOVCE, za njega su to "nepismeni seljaci"! Poseduje nekoliko stanova, kuca duz Ibarske magistrale ili u Beogradu, keš, kolica itd. i glavnu stvar zeleni karton (ili kako se to vec zove), prima kosovski dodatak, ali pljuje po Kosovu vise nego i najgori Srbin! Na pomen teme Kosovo zgroženo će vam reći Kosovo je prodato, aha, tako je, prodato je! Ne gospodo, nije Kosovo sa Metohijom izdato samo od strane političara, već je i prodato od strane KOSOVARA Šipcima za debele pare. Jednom rečju KOSOVAR je "visokomoralno biće" negadljivo na kosovske pare ali gadljivo na rodnu grudu i rodjake koji egzistiraju još uvek na Kosovu i Metohiji ! Kad je jedan od njih, sedeći sam sa sobom u nekom iskrenom samopriznanju rekao sebi da niko ne čuje, ZELIM DA SE VRATIM TAMO GDE SAM RODJEN? Da li se neko vratio ako izuzmemo ono par staraca u Prizrenu, što se tamo vratilo d'umre. Eto, braćo, na barikadama, takvi šire po Srbiji sliku o Vama! Zauzeli su busiju, proterali "časne Crnogorce" (koji su by the way, za njih male mace, tako se nekako ispostavilo)sa direktorskih pozicija, uvalili se na državne službe, (korumpiraju jer imaju čime), dok je običan Srbin zauzet pitanjem pukog prezivljavanja i misli da je lako Vama da se bunite, imate za šta, kad primate "duple plate"!

     Pojavila se skoro prozivka gospodina Olivera Ivanovića upućena Srbima u enklavama o tome kako su oni pasivni. Izvinite, gospodine Oli, ali kakvu aktivnost sprovode Srbi iz istih tih enklava koji su prebegli u Srbiju, a kojih je daleko više, osim što jednom mesečno navale na šalter da prime Kosovsku platu i dodatak? Na pare nisu gadljivi ali im gadljivo da se skupe ispred skupštine i malo pokukaju, dignu glas za KOSOVCE, da im pošalju malo lekova, hrane, koju zeru da im se nadje, ljudi su u problemu, ipak su im rodjaci, familija. Ne dirajte mi Srbe u enklavama, sam Bog zna kako preživljavaju, nemaju prevoz, šipci im seku struju i telefon kad hoće, mogli bi da ih pojedu sa sve cipelama i pertlama kad bi samo popreko pogledali nekog od njinih! Hej! Primate duple plate, pa šta? I treba da primate, da se ja pitam i petostruke(prosecna srpska plata nije i neka cifra!), jer život na granici je opasan i tezak, u enklavama još teži! Zašto i Vi kao i svaki Izraelac u pojasu Gaze nemate besplatnu hranu i lični broj telefona premijera Vlade da možete da mu se lično obratite u svakom trenutku?!

     E sad, da sam ja Srbin, KOSOVAC, koji dananoćno dežura na barikadama, kome u kuću upadaju raznorazni okupatori i prestravljuju staramajke, znate šta bih ja uradila?

     Nekada se slao izdajnicima katulferman, svilen gajtan na jastaku, a ja bih ovim KOSOVARIMA poslala po jedno, od domaćice, što čuči, iza dva reda kukuruza, na šiptarskim njivama njihovog askurdjeda, po jedno hand made konopče u znak IGNORE!

     Šta me je podstaklo na sve ovo, do skoro sam mislila da je Car Lazo bio najveća srpska bandoglava glava, oprosti Care Lazo, krivo sam mislila! Mislila, sve dok jednog od ovih popodneva, dok je u toku popeciteljsko kosovski ciklus u toku na barikadama, nisam otisla na kafu sa drugom, učesnikom rata, da malo oladim glavu od praćenja dnevnika na svim mogucim programima. Naravno, poveo se razgovor i o aktuelnim zbivanjima. Lepo mi on kaže, "Mileni, da je trebalo da poginem na Kosovu ali da se jednom sve to reši, ne bi mi bilo krivo, jebavo se tamo i Lazo i moj pradeda i deda i otac i ja. Sudradan će se s tim opet jebavati i moja deca, unučici, opet će krvariti gaće na tom Kosovu. Ko? Naravno, oni dole i mi sa granice, ovi sto su pobegli odozdo, njih bole uvo!... Dokle više?" Da, da, sad je meni jasno šta je Laza hteo, sve ili ništa, nije hteo da mu sinovi i unicici ginu za isto. Ali kad su već svi oni vekovima ginuli, kad su već ti Srbi tamo ostali i nakon bombi Milosrdnog Andjela, i čvrsto su rešeni da tamo i ostanu, nemojte ih Vi KOSOVARI otrcavati! Podržite ih, dignite glas, makar i na glupoj kafani od facebooka, na twitter-u ni jedan Vas komentar na tu temu ne videh, a puno Vas takvih poznajem lično, šta ste se ukurvili?! Srbi iz Republike Srpske više brinu od Vas! Sramota!
     Nadam se, dragi moji KOSOVCI, da ćete istrajati u Vašim naporima, verujem u Vas! Želim Vam mirne dane i noći i ljubim vam tle po kome hodate, a ljubim i Vas!

субота, 29. јануар 2011.

izvrnuto na postavu

     Hm! O cemu pisati? O cemu moze da pise jedna provinciska, srpska uciteljica koja bi se redovno smarala da ne radi i na lokalnoj televiziji? Naravno, o lokalnim zbivanjima u Disneyland-u, kako moj kolega Milos od miloste zove one gratske likove koji me opsedaju u redakciji, a ja ih isto tako od miloste zovem "lutajuci reporteri". Sem toga i Nusic je u mom malom gradu dobio inspiraciju za "sumljivo lice", onako, samo da se zna!
     Da se razumemo u startu, ovo bas i nije neka dobrovoljna misija, vise je domaci zadatak, zbog kursa koji pohadjam ... ali ko zna mozda i postanem navucena na ovo. inace se navucem redovno na sve sto probam ( ovo bash i nije neka pedagoska konstatacija, neka mi se podvede pod ono "umetnicke slobode", ili i ja hocu pod kisobran!).
     Ja sam  ovde nova, najnovija, zaboravila sam sifru, pa sam morala da pravim novi blog i twitter, sta cu kad imam pamcenje buba-mare, prava uciteljica, kao u onom vicu, koja kad se pogleda u ogledalo kaze sebi jao sto sam lepa! Samo ne znam da li sam dosla ili ... posla? Dobra stvar u virtuelnom svetu je, da koliko god nas ima, jos ima mesta za ostale pa sam se i ja preselila ovde.
     To be continued ...